Gospoda Krstićevi

1. Postanak Babe Karleuše i otkriće Rakije

Jednom davno, na šumovitim obroncima Šumadije živjela je Baba Karleuša. Legenda kaže da je dospjela na zemlju u čahuri koja je milijunima godina krstarila svemirom, a nastala je kao jedan od produkata Velikog Praska. Karleuša je živjela u drvenoj kolibi okruženoj strmovitim pašnjakom gdje je uzgajala ovce kojima se hranila. Ona bješe vračarica koja se bavila spravljanjem magičnih napitaka. Njezina jedina životna želja i misija bila je da oduzme bogovima vlast nad svijetom te sama zavlada njime. Pošto je vino kao božansko piće (nektar) oduvijek predstavljalo simbol uživanja u božanskoj dominaciji svijetom, ona je htjela stvoriti mnogo jače piće kojim će prkositi bogovima - piće uz pomoć kojeg će čovjek napokon steći moć da nadvlada nedostižne bogove - nadbožansko piće. U svojim pokušajima da pronađe pravu formulu stvorila je na stotine pića medu kojima su najjača bila Pelinkovac i Kruškovac. Međutim, niti jedno od njih nije bilo dovoljno jako da bi se njime mogli pobijediti bogovi. Jedne noći, iscrpljena i očajna zbog svoje nemogućnosti pronalaska prave formule, Karleuša se našišala Pelinkovca i nafiksala se udišući fekalne pare kojima je zračila hrpa govana iza kuće. Tamo je ona običavala srati nemajući igdje drugdje. Omamljena ubojitom kombinacijom gorkog alkohola i toksičnih para, Karleuša je pala u nesvijest, utonuvši potom u san. U snu joj je pred očima lebdila hrpa nepoznatih znakova i formula. Probudivši se nakon 66 sati kome, ali ne otrijeznivši se, sjetila se da je te znakove opazila na jednom pergamentu, koji je dospio s njom na zemlju u čahuri, a ona ga je, ne mogavši razumijeti njegov sadržaj, bila spremila u škrinju s ostalim nepotrebnim stvarima. Potrčala je na tavan, otvorila škrinju te pronašla misteriozni pergament i proučivši ga, uspjela je povezati sadržaj znakova u snu sa tajnom formulom na pergamentu i sa događajima pod utjecajem kojih je pala u nesvijest (tj. pijenjem Pelinkovca i udisanjem fekalnih para). Žurno je ugrabila kantu govana, istresla ih u kazan te pomiješala sa tajnim sastojcima iz odgonetnutog recepta. Napitak je zapekla na visokoj temperaturi, a njegove pare su ju opet omamile do padnuća u nesvijest. Probudivši se iz druge kome još pijanija nego iz prve (a samo od para!), doživjela je prosvijetljenje - odlučila je zaklati sve ovce na svojem pašnjaku, spaliti sve svoje recepte i porazbijati bočice svih napitaka što ih je dosad spravila, shvativši da joj pored upravo stvorene tekućine više ništa ne treba. Tako je Baba Karleuša došla do revolucionarnog otkrića koje je pomaknulo granice ljudske svijesti do neslućenih razmjera: bila je to Rakija. Od tada, Baba Karleuša živi isključivo od Rakije, koju peče i pije svaki dan.

Dakle, prvu svjetsku Rakiju stvorila je Baba Karleuša i to od glavnog sastojka - dreka. Od tuda i naziv "Drekovača". Pošto je, uz miris dreka, utjecaj Pelinkovca na Karleušin um bio vrlo važan čimbenik u procesu koji je prethodio nastanku Rakije, neki ga smatraju praocem Rakije ili "prarakijom", premda danas taj atribut u većini slučajeva nosi sama Rakija Drekovača. Naime, zbog komplicirane procedure njezinog pravljenja, nesagledivih učinaka po zdravlje i život običnog smrtnika te ljudskih predrasuda vezanih uz fekalije, Drekovača se danas ne proizvodi, pa za većinu ljudi ima samo povijesnu vrijednost. Zato su današnji ljudi pribjegli alternativnim metodama pravljenja rakije gdje ulogu dreka zamijenjuju razne voćke i drugo bilje. Neke od tih metoda koristila je i sama Baba Karleuša. Naime, poznato je da je, najčešće zbog nedostatka dreka, ali ponekad i kao diskretne aromatske dodatke, Karleuša u Rakiju, osim janjećih iznutrica i pazušnih gljivica, stavljala: šljive, kruške, grožde, razne trave i dr. Danas se ti nekadašnji pomoćni i kompenzirajući sastojci koriste kao glavni čime izvorna Rakija gubi prvenstveno na učinku, mada još uvijek "dobro žeže", kako se u narodu kaže.

Od svih spaljenih recepata danas su, uz Rakiju, sačuvani jedino Pelinkovac i Kruškovac koji nisu izgorjeli jer ih je Karleuša, oprezno, u pijanom stanju, sakrila na tavan. Recepte je mnogo stoljeća kasnije, na razvalinama Karleušine kolibe, pronašla skupina srpskih arheologa te ih potom za velike pare prodala lokalnim destilerima omogućivši tako da se rakija proširi svijetom. Tako su zahvaljujući Karleušinoj opreznosti proizašloj iz pijanstva spašeni mnogi pijanci diljem svijeta, kojima bi život uz neka slabija pića bio ne samo nepodnošljiv, nego vjerojatno i nezamisliv. Od tuda je i proizašla izreka: "Pijanstvo je majka opreza". (U trećem pasusu ćemo spoznati kobnost trezvenjačke neopreznosti...)


2. Postanak Nadčovjeka

Zahvaljujući blagotvornim svojstvima Rakije i utjecaju istih na organizam, u Karleuše se razvio imunitet na sve ostale hranjive tvari. Osjetljivost na bolesti je iščeznula, a Rakija postala jedina hrana za njezin organizam. Budući da joj pored Rakije nije ništa drugo trebalo, živjela je sretno. Pronašavši formulu za kojom je tragala čitav život, napokon je zaprkosila bogovima što ju je dovelo na sam prag mogućnosti ostvarenja svoje vjekovne težnje - uništenja istih i vladanja svijetom. No, nadbožansko piće joj je toliko ispunilo život srećom da je zaboravila zašto ga je izmislila. Želja za beskrajnim uživanjem u Rakiji i stremljenje ka bezbrižnom životu potpuno su potisnuli misao o misiji za koju je predodređena. I tako jednog dana, odlučila je ona povesti brigu o svojem zapostavljenom spolnom životu. Kako je živjela samotnjačkim životom daleko od svih naseobina, nije viđala momke, pa se odlučila obračunati sa svojom nevinošću pomoću prazne boce Rakije. U grabi iza kuće Karleuša se našišala Rakije, te se počela samozadovoljavati ispražnjenom bocom. Savladana pijanstvom, ali i umorom od neprekidnog trljanja boce o klitoris, Karleuša je u grabi zaspala. Bio je to neobičan trenutak, jer je u snu susrela sebe samu. Tada je prvi put postala svijesna vlastita izgleda, pošto nikada nije imala ogledalo. Njezin odraz je progovorio, te ju ukorio što je zaboravila na svoju životnu zadaću (uništenje bogova i vladanje svijetom) i potom ju upozorio da je sada pravi čas da je ispuni. Na kraju je rekao: "i ne zaboravi: osim rakijaškog kapaciteta kojeg imaš, jedinstvo majčinske duše i očinskog tijela bit će tvoje magično žezlo svemoćnosti". Riječi Mudrosti su izgovorene: bila je to metaforička formula za ostvarenje njezina zadatka. U tom trenu, Karleuša se naglo probudila, te počela osjećati nesnošljive bolove po cijelom tijelu. Nešto ogromno i njoj neraspoznatljivo prijetilo je da joj iskoči iz tijela. Obujam joj je rastao sve više, sve do trenutka kad joj je iz tijela izletila raspoznatljiva materija. Bila je to čahura. Ista ona čahura u kojoj je ona dospjela na zemlju. Stvar je postala jasna: nepopijene kapljice Rakije oplodile su joj maternicu i rodio se - Nadčovjek. Nadčovjek koji posjeduje snagu da uništi bogove, zavlada svijetom i tako ostvari Karleušinu životnu težnju. Rađanje Nadčovjeka Baba Karleuša nije preživjela jer joj se tijelo raskomadalo uslijed porođajnih posljedica (ta nije lak i svakidašnji posao roditi Nadčovjeka), ali njezina duša se preselila u Nadčovječje tijelo. Nadčovjeku je bilo ime Krstić. Jeremija Krstić.


3. Prokletsvo prvog grijeha + strah i prezir Vatikana.

Rodivši se, te rekavši: "ja sam ja, Jeremija, prezivam se Krstić", Nadčovjek se osvrnuo oko sebe. Osim kolibe od otrunulog i vlažnog drveta i piramidalne hrpe fekalija čija su opojna svojstva privlačila šumadijske muhe, ugledao je na dnu grabe, pored raskomadanog majčinog tijela - Čep. Vođen nekim neshvatljivim i nezaustavnim nadljudskim porivom, spustio se u grabu ne bi li ugrabio taj nepoznati predmet koji je tako neobično pljenio njegovu pozornost. Stisnuvši ga u šaku, počeo je osjećati bolove u lijevom uhu, koji su bili toliko nesnošljivi da je panično potrčao prema obližnoj šumi. Trčeći tako glavom bez obzira, dospio je u naseobinu gdje žive obični smrtnici. Vođen nepogrešivim nadljudskim instinktom pronašao je ordinaciju Rodoljuba Hlapića, šumadijskog "doktora za uvo". Hlapić je svom nesvakidašnjem pacijentu pregledao unutrašnjost uha. No, ono što je vidio nije mogao objasniti racionalnim argumentima niti načelima zapadnjačke medicine. Vođen također nekim nepoznatim i nezadrživim porivima, žurno je otrčao do špajze, ugrabio etilni alkohol te potom čitavu bocu izlio Jeremiji u uho. Potom se prekrižio i zakleo da nikome neće pričati o ovom nesvakidašnjem događaju.

U isto to vrijeme, u Vatikanu je zazvonila uzbuna. Sveta stolica se, strahujući i prije od Karleušinih namjera i otkrića, uspaničila kao nikad dosad u svojoj povijesti, jer je Nadčovjek ovog puta zaista postao prijetnja uništenju svetog trojstva najmoćnije svijetske religije. Osim što se poji nadbožanskim pićem - Rakijom, Nadčovjek je Vatikanu opasan i iz drugih razloga: Sjetimo se riječi Karleušinog odraza iz sna: "...jedinstvo majčinske duše i očinskog tijela bit će tvoje magično žezlo svemoćnosti". Majčinska duša se nakon njezine smrti preselila u Jeremiju Krstića, a očinsko tijelo je zapravo Boca Rakije (tj. Rakija je otac, jer su, prisjetimo se, kapljice iz flašine "utrobe" oplodile Karleušinu maternicu). Za stvaranje "magičnog žezla svemoćnosti" bili su potrebni: Čep, Boca, Nadčovjek i Rakija. Točnije, Nadčovjek je, da bi zavladao svijetom i uništio bogove, trebao vlastiti zadah Rakije (tj. sjeme svojeg postanka) pustiti u Bocu i zatvoriti je Čepom. Vatikan je, znajući da bi tim potezom sav kozmos bio zatočen u začepljenoj boci i prepušten na milost i nemilost Krstićevima, iskoristio priliku Krstićevog odlaska kod "doktora za uvo", te poslao svojeg špijuna da ukrade Bocu koju Jeremija u grabi - nije opazio. Naime, osim što je bio obuzet bolom u uhu nakon primljenog Čepa, bio je i živ trijezan što je rezultiralo neoprezom uslijed kojega mu je Boca promakla pažnji.

Nakon što je primio etilni alkohol (koji nije bio jak k'o Rakija Drekovača, ali dovoljno snažan da održi Krstića na životu) bol u uhu je nestala kao vjetrom odnesena. Krstić se vratio do kolibe i zaspao u grabi. U tom trenutku, u snu ga je opomenuo glas: "tko ode među smrtnike bez magičnog žezla svemoćnosti nikada neće pronaći Plitvička Jezera!". Naime, Vatikanski špijuni su u međuvremenu ukradenu Bocu sakrili na Plitvička Jezera. Od tog trenutka je zbog grijeha trezvenjačke neopreznosti čitav rod Krstićevih proklet. Naime, sudbina im je podarila vječni život i nadljudske sposobnosti pod uvjetom pijenja Rakije, ali uskratila mogućnost da nadu Plitvička Jezera (gdje se nalazi Boca kao jedini nedostajući element za uništenje bogova i vladanje svijetom). Unatoč tome, Krstićevi su svoj život osim uživanju u Rakiji posvetili i sizifovom poslu - potrazi za Plitvičkim jezerima. Dakle, ta potraga trajat će kao i njihov život pod uvjetom pijenja Rakije - vječno. No Vatikan, ne znajući za prokletstvo koje je na Krstićeve bačeno će i dalje strahovati da Boca ne bude pronađena i njihovo božanstvo svrgnuto s vlasti. Stoga je Vatikan primio pale anđele u svoje redove nebeskih špijuna, podario im nova krila, harmonikaški i pjevački talent za narodnjačku muziku, te im obećao lagodan život u raju, ako uspiju narodnom pjesmom natjerati Krstićeve da se čim brže medusobno pobiju i ako žrtvuju Bogu njihova mrtva tijela. Nadljudi nisu svjesni da je taj krvožedni zbor (horus) banda vatikanskih tajnih agenata, već ih doživljavaju kao saveznike u provođenju krvne osvete prilikom rješavanja Rakijaških sporova u obitelji. Unatoč svemu, Krstićevi se množe brže nego što su ih vatikanski špijuni u stanju nahuškati jedne protiv drugih.


4. Neke osnovne karakteristike Krstićevih (tj. Nadljudi):

I. Krstićevi su gospoda. Barem takvima sami sebe smatraju.

II. Krstićevi su muškog spola i svaki od njih zove se Jeremija.

III. Krstićevi su zavodnici. Pričajući nerazumljivo o tajnama kozmosa, te izražavajući se u stihovima, mame starije žene na spolni odnos, kako bi time produžili Nadčovječju vrstu. Ako ne uspiju na taj način, pribjegavaju otmici.

IV. Krstić se ne odgaja. On se rađa odgojen, no unatoč tome što je Nadčovjek, ne može sam roditi. Za taj čin potrebna je ženska maternica. Nakon što Krstić rakijaškom spermom oplodi maternicu bilo koje smrtnice, žena nakon 5 minuta iz tijela izbacuje čahuru iz koje se izlježe novi Krstić, nakon čega umire od porođajnih muka. Oko žena, koje su žrtve Krstićevih potreba za produženjem Nadčovječje vrste, u selima se više ne diže halabuka. Naime, stradalo je mnogo ljudi u pokušaju da se suprotstave Krstićevima i cijeli slučaj ostao je obavijen misterioznim velom paranormalnih sila. Seljani i seljanke više se ne miješaju se u njihova, kako kažu, "đavolja posla", strahujući da bi mogli postati iduće žrtve.

V. Uz pomoć Krstića-mlađeg, uvijek se rađa Krstić-stariji i mudriji. Svaki novorođeni Krstić stariji je onoliko godina od Krstića-rasplodnika koliko je potrebno da mu bude nadređen na rodoslovnom stablu. Npr. Pomoću Krstića od 25.g se rađa Krstić od cca 50.g. koji tako postaje njegov otac. Pomoću spolne aktivnosti oca nastaje djed, on potom ide praviti ćukundjeda, itd. Otac nikada ne zove sinovog djeda ocem, već djedom, isto kao što djed oca ne zove sinom, već ocem itd. Obiteljsko pravilo je da novog Krstića ide uvijek praviti najstariji potomak Karleuše.

VI. Krstićevi su besmrtni, ali samo ako redovito piju Rakiju (Drekovaču). Rakija teče njihovim žilama. Pijenje Rakije njihova je bazična aktivnost neophodna za opstanak tijela i duše. Bez Rakije njihove su oči slijepe, a uz pomoć rakije VIDE PUNO. Rakiju prave po receptu Babe Karleuše, a muhe im pomažu u obradi temeljne rakijaške sirovine - dreka.

VII. Krstića nije moguće ubiti, osim ako mu drugi Krstić vlastitom rukom ne oduzme besmrtnost. A ubojstva u njihovoj kući, radi rakijaških i drugih razmirica, svakodnevna su pojava.

VIII. Dok pije Rakiju, Krstić je zdrav. Kad ju ne pije, razboli se. Kratkotrajna nekonzumacija Rakije dovodi ga u stanje razdražljivosti, kratkovidnosti i uhobolje, a posljedice dugotrajne nekonzumacije počinju sa slijepilom i pucanjem ušiju, a završavaju raspadanjem čitavoga organizma i tijela uslijed čega Krstić umire u mukama.

IX. Obični smrtnici često ne razumiju jezik kojim se Krstičevi služe dok su u Rakijaškom transu. Naime, Krstićevi tada vide toliko puno da ne uviđaju ono što im je pred nosom (ljude, kuće, planine, nebeski svod...), jer su njihove oči kroz sve to uperene u daleke galaksije i beskraj svemira. I kada Krstić epski opisuje ono što vidi, obični smrtnici, ograničeni na logiku zemaljskog života, ne mogu si predočiti njegove vizije. Legenda čak kaže da su Krstićevi jedina živa bića koja su ugledala kraj svemira, a nakon par boca Rakije više i ono što se nalazi iza.

X. Šumadijski narod koji živi u blizini Krstićevih boji se pačati u njihove živote, zbog već objašnjenih razloga. Pošto su Nadljudi, Krstićevi, u pravilu, ne komuniciraju sa običnim smrtnicima. Ipak, kontakti sa (pod)ljudima se u rijetkim, ali zabilježenim slučajevima događaju. Tako, primjerice, oni održavaju kontakte sa slijepim poslastičarem Milivojem iz obitelji Milivoj koji im pravi voćne pite i sa Rodoljubom Hlapićem koji Krstićevima pruža prvu pomoć nalijevajući im etilni alkohol u uho u slučaju da u polusatnoj "apstinencijskoj" krizi oćorave ili ih počne boliti uho. Tako im Hlapić spašava život, jer ih etilni alkohol održava dovoljno dugo na životu da stignu isprazniti novu bocu Drekovače kad se iz njegove ordinacije vrate kući.

Osim navedenih iznimki, rijetki pojedinci imaju redovit direktan kontakt s Nadljudima. Ipak, postoje smrtnici koji su toliko odani pijenju rakije (obične, s malim slovom "r", jer Drekovača bi ih ubila na licu mjesta, a i ne zna ju praviti nitko osim Krstićevih) da su u pijanom stanju sposobni uspostaviti telepatsku vezu s gospodom Krstićevima i na taj način steći uvid u njihove svakodnevne aktivnosti. Tako postoje pijanci diljem svijeta, kojima se pod utjecajem rakije ukazuju vizije o pojedinostima iz života Krstićevih. Oni zapisuju svoje spoznaje, šireći tako poruku koju Nadljudi prenose čovječanstvu. Da nije njih, ne bismo znali gotovo ništa o ovome što piše o Krstićevima. Jedni od tih pijanaca su O.B. i I.F. koji su osnovali "Rakijašnicu" - institut za širenje istine o Krstićevima. Oni nastoje život Nadljudi u doslovnom obliku (bez ikakvih izmjena i uljepšavanja) postaviti na kazališne daske, kako bi i na taj način predočili ljudima neke od beskrajnih epizoda iz života Krstićevih. U nastavku slijedi jedan takav autentični prizor...

Dramaturško-istraživački institut "Rakijašnica" predstavlja:

dramsko svedočanstvo o natčoveku u beskonačno mnogo činova:

GOSPODA KRSTIĆEVI

Čin ??

Igraju:

Jeremija Krstić, sin
Jeremija Krstić, ćale
Jeremija Krstić, đed
Jeremija Krstić, ćukunded
Horus, krilata banda vaspitanih i krvožednih sevdahdžija, vatikanski špijuni
Harmonikaš, krilati bandit s dugmetarom, vatikanski špijun
Komšija Milivoj, poslastičar
Rodoljub Hlapić, doktor za uvo

Prizor ?? - Poslepodnevna idila

Dom Krstićevih. Dnevna soba. Ćukunded sedi i pijucka Rakiju. Đed je banuo ukuću nakon dužeg izbivanja iz nje. Ćukunded ga je već pre godinu dana poslao da mu skokne u varoš po suve semenke, no on se izgubio putem te otišao u svet tražiti Plitvička Jezera. Nije ih našao. Ćukunded je već i sam zaboravio po šta je poslao đeda, no svejedno je srdit što ga nema toliko dugo.

Jeremija ćukunded (nervozno):
Gde si dosad Jeremijo, ćukundedino govno gutao,
da nisi opet ćorav do Hlapića putem lutao?!

Jeremija đed (hvalisavo, s dostojanstvom starog i mudrog čoveka):
Kroz mloge šume i gore skit'o sam se sasvim sam,
za savet nikoga pit'o, a kamoli da ga nekom dam.

Jeremija ćukunded (ironično pa nervozno):
Lepo je iz sveta vratit se sasma zdrav i živ
al' da Plitvice naš'o nisi - tko je tomu kriv?!

Jeremija đed (razdraženo i ponosno):
Ne pominji taj slap što veliku tajnu krije,
bolje vadi Rakiju, jer Krstić drugo ne pije!
(udara šakom o sto, te baca slinavi pogled na police gde su poslagane boce Rakije Drekovače.)

Jeremija ćukunded (hineći da plane, ali pomisli na Rakiju pa zastane i smireno):
Znadem da plitvička voda puno zdravlju škodi,
na ti flaša Drekovače - to mnogo duši godi.
(pruža đedu bocu Rakije i obojica sedaju za sto.)

Jeremija đed (poteže iz boce nekoliko velikih gutalja, silovitim zamahom ruke zakucava bocu o sto, te nastavlja slažući euforične grimase, patetično):
Ooo, Karleušo presvetla - matora Babo i Majko,
za kapljicu Nektara tvoga danima bi glađu štrajk'o...

Jeremija ćukunded (ponavlja iste geste, pa slažući identične grimase patetično se nadovezuje):
...Ah što Rakija tvoja umornu mi dušu krepi,
dok je dreka i vrednih muva nećemo biti slepi...

Ulazi ćale.

Jeremija ćale (prekida ih u zanosu, jasno se sećajući po šta je đed trebao da skokne):
Zdravo đede Jeremijo, ja ne videh te dugo
đe su li te semenke, vrag ti nokte strug'o?

Jeremija ćukunded (razjareno):
Šta nas ometaš barabo, ti stvore jedan bedni?!
Bolje nam dohvati bocu da ne ostanemo Rakije žedni!

I dok se ćukunded i ćale rečkaju, đed neometeno nastavlja ritualno ispijati Rakiju i u epskom zanosu napamet recitovati jedan od brojnih hvalospeva Drekovači koji se u kući Krstićevih prenose sa kolena na koleno.

Jeremija ćale (zabrinuto, ćukundedici):
Ali đed je semenke suve trebao donesti pre,
jer sadnice belih lala uskorom će propast sve!

Jeremija ćukunded (još razjarenije):
Pomeni mi još jednom semenke dok Rakijom se hranim,
priklat ću te trozubim vilama bez da te sahranim!

Sa belih nebesa spušta se horus i kroz penđer ulazi u kuću.

Horus (bodri ga pesmom, peva malko smirenim tonom):
Hajde ćukundedice, ćaleta kazni smrtno,
on da te zajebava, to nemuško uzgajalo vrtno!
Lepše umemo pevat dok napiti smo krvi,
prikolji ćaleta odma, da ne budeš zaklat prvi.

Jeremija ćale (još zabrinutije, pokušava da aludiše na obojicu):
U ovoj nefasadisanoj kući lale su mi jedina sreća,
lepo vas molim za semenke - barem jedna vreća.

Jeremija ćukunded (nekontrolisano besan):
Još i kuću vređaš koja te podiže i hrani,
al' od ove satare za meso nema ko da te brani!!
(vadi sataru iz šlafroka, diže se sa stolice koja od naglog pokreta pada na pod. Zauzima raskoračni stav, na trenutak zastaje, pa nastavlja):
Zapevaj mi, hore, lepo - to ti od ruke ide,
pesmom mi zagrij srce da se rešim ove gnjide!!

Jeremija ćale (u panici se izbezumljeno okreće oko sopstvene osi gledajući po policama koji predmet da dohvati za odbranu, a da nije Rakija. Od silne panike zaboravlja da se epski izrazi kako dolikuje čoveku njegova kalibra, to jeste natčoveku): Aaaa! Kreten će me ubije...spasavaj glavu, Jeremijo...(horusu): Pevajte nešto lepo, o cveću...nemojte ružno, molim vas!

Jeremija ćukunded (silno besan, takoder zaboravlja na epiku):
Crknućeš, pseto! Dohvatiću te ja! (horusu): Šta čekateee!? Peeeeevajte!!

Jeremija ćale (poluucviljeno): O cveću, o cveću!

Horus (peva lepše i malo življe):
Cveće je mnogo lepo,
ali još je lepša krvca,
prikolji ga i što ti nije
doneo palidrvca.

Jeremija ćale (iznenađen, panično): Ne menjat kraj! Ne ga menjat!

Jeremija ćukunded (promrmlja): Palidrvca, tako je...sad sam se setio. (nasrće satarom na ćaleta i dere se glasno, ganjajući ga po kući): Gde su moja palidrvca, Jeremijo!? Ščim da palim čireve na stopalima što ih još od detinjstva imam, kad sam bosonog hodao po tvom ušljivom vrtu?! Saćem te podhitno ubijem! (Horusu): Pevajte mi glasnije!!

Jeremija ćale (plačipičkasto, no ipak besno): Moj vrt nije ušljiv!

Horus (peva ćukundedi glasnije i još življe):
Satara je oštra, a koža tako glatka,
krv je tako fina - k'o pčele med je slatka,
tvoja ruka jaka je, rascepaj mu slaba pleća,
prvi nas napoji krvlju - to sva je naša sreća!

Jeremija ćukunded (zverski): Mašala!! Tako je bolje!!

Jeremija ćale (razbešnjen): Moj vrt nije ušljiv! Saću te ija koljem! (gleda okolo sebe šta da dofati, još brže. I dalje izbezumljen.)

Jeremija ćukunded (samo tako): Jebale te semenke! Tvoje cvećarsko kretenlučenje koštalo me Rakijanja više od čitav minut ipo! Na, barabo! (snažno zasekuje satarom u ćaletova nejaka pleća. Ovaj pade krvav na pod.)

Jeremija ćale (pri odapnuću, zadnjim snagama): Koji kurac nisi fasadisao kuću?

Ćale prdne u fenjer.

Doleće harmonikaš.

Horus (u znak radosti, pobedonosno peva uz pratnju harmonike):

(uvodni solo: harmonika)

(Kitice. Otpevane svečano):
Lepota mrtvog tela - to je melem očima našim,
pesma što je bolje ne zna pevat niti Kučuk-Hašim.
Lepša i od sjajnog sunca - to je vedrih boja duga,
dok je gledaš okom plavim, ne znaš šta je tuga.

(Harmonikaš ubrzava.)

(Refren. Otpevan brzo i poletno):
Jeremijo ćale, što prezivaš se Krstić
slaba su ti pleća, polni ud k'o prstić.
Zaklao te ćukundeda, sudbina je tvoja kleta,
preispoljni ti si bednik proćeran sa ovog sveta. (ponavlja se još jedared.)

(završni solo: harmonika)

Muzika utihne. Ćukunded pljune crknutog ćaleta u lice.

Jeremija ćukunded (prezreno): Kreten! Ni palidrvca nije sposoban bio da priskrbi!

Jeremija đed (na tren se trgne iz rakijaškog transa, prestane recitovati, pa ravnodušno dobaci): Ionako nam je samo Rakiju trošio.

Horus i harmonikaš pobiru mrtvo ćaletovo telo, te odleću u nebesa. Đed nastavlja da pije Rakiju, a ćukunded mu se ćutke pridružuje. Obojica nastavljaju sa recitacijama tamo gde je đed stao...

Jeremija đed i Jeremija ćukunded (zajedno):
...Ooo, Drekovačo kapljice sočna, što nam večni život daješ
Dala ti Baba Karleuša da i sa nama navek traješ...

Kraj prizora.

Zastor.

Znam da se skrivate iza ekrana i potajno čitate ovo. Znam da pritom doživljavate u većoj ili manjoj mjeri maglovite deja vu-ove, jer ste i sami stupili u telepatski kontakt s Krstićevima. Ali, nevolja je u tome da što je čovjek pijaniji rakije, to saznaje važnije stvari o Krstićevima, ali ih se kasnije slabije sjeća. Zato svoje saznanja zapišite/nacrtajte odmah i pošaljite ih ovdje, u institut "Rakijašnicu", jer to su vrijedni izvori spoznaje o nadčovječjem dejstvu. A sada, bocu rakije u usta i na spoznavanje...